Oaza mira
Pišem iz svoje male oaze. To je jedan predivan kafić gde se osećaju ukusi, mirisi, note, smeh, stranice knjiga. Mesto gde su sve konobarice jako ljubazne, mesto gde možeš doći u pižami i to nikp neće ni primetiti, a onaj ko i primeti, smatraće to slatkim. :) Ovde imaju široku ponudu kafa, al stvar je u tome da je sve tako lepo, ušuškano i pravljeno s ljubavlju.
Jedem čizkejk, moj omiljeni kolač, luda sam za njim. Kupila sam 6 knjiga, od svih oblasti koje sam navela po jednu. Sada čitam Put promene Siniše Ubovića, slušam relaxing muziku, pijem kafu, pušim (grr, al uživam) i pokrivena sam ćebetom. :)
Jaoj, koja je to divota! Živim za ovaj osećaj ljubavi, mira, spokoja. Sama sam. I uživam. :D Ovde stalno i dolazim sama, ovo je moj mir. :)
Ovo su oni trenuci u životu kada uživam i kad kažem sve ima smisla, život koji živim vredi, vredi da sve prepreke premostim da bih se osećala ovako.
28.januar 2016. pamtim kao moj Savršen dan.
Napravite vaš savrešen dan!
Budite srećni!
Sreće, ljubavi i dobrote ima za sve nas!!!
Cmok cmok